tumacenje kur*anskih ajeta…

Rijeci Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "O vjernici, brinite se o sebi , ako ste na pravom putu nece vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu cete se svi vratiti i On ce vas obavijestiti o onome što ste radili" (Prijevod znacenja - El-Maide, 105.)

Na prvi pogled razumijemo iz ovog ajeta da nije dužnost i obaveza naredivati dobro i zabranjivati zlo, vec da treba svako sobom da se pozabavi, te da su to granice odgovornosti svakog od nas. Ovdje se postavlja pitanje kako shvatiti mnoge ajete i hadise kojima se nareduje pozivanje na dobro i odvracanje od zla. Da li se možda ovim ajetom to dokida (derogira), ako uzmemo u obzir da je sura El-Maide medu posljednjim surama koje su objavljene od Kur'ana?

Da se podsjetimo na neke principe vezane za temelje tefsirske nauke (usulut-tefsir) kako bismo lakše shvatili poruku ovog i slicnih ajeta.

Ajeti ove casne Knjige su cvrsto povezani u jednu cjelinu tako da se pocetak veže sa krajem, a ajeti medusobno sjedinjuju, tako da se ne može primijetiti da su objavljeni u razlicitim mjestima, prilikama i vremenima. Prema ovom principu potrebno je da se pozabavimo kontekstom ajeta koji tumacimo i cije znacenje želimo shvatiti. U tom smislu procitajmo znacenje ajeta prije gore citiranog: "A kada im se kaže: "Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!" oni odgovaraju: "Dovoljno nam je ono na cemu smo zatekli naše pretke". -Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu bili upuceni ?! (Prijevod znacenja - El-Maide, 104.) Dakle ovaj nas ajet upucuje da je pozivanje na pravi put i ukazivanje na istinu, prisutno medu ljudima, kao što nam jasno objašnjava da je jedini pravi put ono što objavljuje Uzvišeni Allah, azze ve dželle, i na cemu je bio Njegov resuli ekrem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji se drže toga i takvoga puta. Isto tako da se razumjeti iz ovog ajeta na kakav odgovor nailaze pozivaci na Allahov put, te veliki inad, neznanje i oholost onih koji odbacuju istinu i suprotstavljaju joj se. Osnovni princip i opravdanje kod takvih jeste da oni samo žele slijediti ono na cemu su našli svoje pretke, ne obaziruci se da li je to ispravno i razumno. U slucaju da zlo prevlada, pa ljudi budu slijedili svoje strasti, odali se ovom svijetu i ne htjednu prihvatati istinu, muslimani uopceno, a istinska islamska ulema i daije posebno, ne smiju popustiti niti se pokolebati pred tom tvrdokornošcu i upornošcu u neistini, vec se trebaju još više ucvrstiti u istini i ustrajati u njoj, jer je na njima bilo da prenesu, a nece im nauditi nicije odbijanje istine. U tom slucaju, potrebno je da se svako sobom pozabavi da bi ostao i opstao na pravom putu. Oni su svjesni da ce pred Uzvišenog Gospodara stati i polagati racun za ono što su radili i za emanet znanja i rada po njemu da li su ga ispunili.U ovom kontekstu shvacamo na pocetku citiran ajet: "O vjernici, brinite se o sebi , ako ste na pravom putu nece vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu cete se svi vratiti i On ce vas obavijestiti o onome što ste radili."

Mnogi ajeti i hadisi koji govore o naredivanju dobra i zabranjivanju zla nije moguce da budu derogirani (dokinut njihov propis) bez jasnog dokaza iz Kur'ana i Sunneta, osobito kada se radi o jednom temeljnom propisu vezanom za ljudsku zajednicu i njen opstanak. U ovom slucaju se radi o tahsisu (ogranicenju) šerijatskog hukma (propisa) na odredenu situaciju i vrijeme, a ne radi se o neshu (derogaciji). Da bi ova tvrdnja imala svoj oslonac u stvarnosti, pogledajmo neke rivajete (predaje) koje nam o tome govore.

Prenosi Ebu Davud, Tirmizi i drugi od Kajsa da je rekao: "Održao nam je govor Ebu Bekr, radijellahu anhu, i rekao:"Zaista vi ucite ovaj ajet i tumacite ga kako ne treba: "O vjernici, brinite se o sebi, ako ste na pravom putu, nece vam nauditi onaj koji je zalutao! “A ja sam zasigurno cuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Doista, kada ljudi vide nepravednika (zalima) pa ga ne sprijece, može se desiti da ih Allah sve obuhvati Svojom kaznom."(Ebu Davud 4/122, Tirmizi 4/467) Za ovaj hadis kaže Tirmizi da je hasen-sahih.

Prenosi Ebu Davud,Tirmizi i drugi od Ebu Sa’lebeta El-Hušenija da je rekao: "Tako mi Allaha, pitao sam o ovom ajetu onoga koji je dobro obaviješten, pitao sam o njemu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Ne, vec medusobno naredujte jedni drugima dobro i zabranjujte zlo, sve dok ne vidiš škrtost kojoj se pokorava i strast koja se sljedi i ovaj svijet da se pretpostavlja Ahiretu i zadivljenost svakoga svojim licnim mišljenjem, onda se ti pobrini o sebi i napusti bavljenje svijetom, jer su pred vama veliki dani, sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) u njima je kao držanje žeravice u ruci, onome koji radi a njima pripada nagrada koliko pedesetorici ljudi koji rade djela slicna vašim ." (Ebu Davud 4/123, Tirmizi 5/257, 258) Za ovaj hadis kaže Tirmizi da je hasen - garib.

Prenosi se od Ibni Mes’uda, radijellahu anhu, da je rekao: "Nije ovo vrijeme ovog ajeta, govorite istinu dok se od vas prima, pa kada vam bude odbacena, onda se brinite o sebi.” (Ibnu Kesir u svom Tefsiru, 2/109)

Receno je Abdullah ibni Omeru, radijellahu anhuma, u nekom od vremena iskušenja: "Kada bi ostavio govor ovih dana, pa da ne nareduješ i ne zabranjuješ." Pa on rece: "Rekao nam je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: "Neka prenese prisutni odsutnome." a mi smo bili prisutni, pa nam je dužnost da vam prenesemo, a doci ce vrijeme u kome kada se bude rekla istina nece biti prihvacena." (Džami’ul Bejan od Taberija 7/61, Tefsir od Ibnu Kesira 3/209)

Prenosi se od Abdullaha ibnul Mubareka, rahimehullah, da se ajet: "O vjernici, brinite se o sebi " odnosi na sve vjernike, a znacenje mu je: Držite se pripadnika vaše vjere, tj. naredujte jedni drugima dobro, a zabranjujte zlo, pa je ovaj ajet dokaz nužnosti naredivanja dobra i odvracanja od zla. A kur'anske rijeci: "Ako ste na pravom putu, nece vam nauditi onaj koji je zalutao!” znace: Nece vam nauditi zabluda mušrika (mnogobožaca), munafika (licemjera) i ehli kitabija (Židova i kršcana). “Ovo znacenje se prenosi i od Se’ida ibni Džubejra, radijellahu anhu.

Kaže Se’id ibnul Musejjeb, rahimehullah, o kur'anskom ajetu: "Ako ste na pravom putu, nece vam nauditi onaj koji je zalutao!” tj. Nakon naredivanja dobra i odvracanja od zla.” (Taberi, 7/63. Ibnu Kesir, 3/209.)

Kaže Džabir ibni Zejd, rahimehullah, da je znacenje ajeta: "O vjernici, od sinova onih koji sebi u vjeru uvedoše propise behire i saibe (koje Allah ne objavi, a radi se o vrstama stoke koju su mušrici dozvoljavali i zabranjivali po svojim strastima i nahodenjima a spominju se u istoj suri, ajet 103.) brinite se o sebi u ustrajnosti na pravoj vjeri, nece vam nauditi zabluda vaših predaka ako ste na pravom putu." Zatim dodaje: "Kada bi neko primio Islam, nevjernici bi mu rekli : Svoje pretke si optužio da nisu imali pameti i da nisu bili na pravom putu i ucinio si (tj. prebacivali su mu) pa je Allah objavio ovaj ajet.” (Taberi, 7/64. Ibnu Atijje u Tefsiru 5/76.)

Zakljucuje Kurtubi, rahimehullah, da se ovaj ajet može odnositi na vrijeme u kome bude nemoguce naredivati dobro i odvracati od zla, pa tada covjek prezire svojim srcem nevaljalštine i pozabavi se popravljanjem samog sebe. Naredivanje dobra i odvracanje od zla, dužnost je kada postoji nada da ce biti primljeno ili da ce se nepravednik sprijeciti, makar to zahtijevalo i upotrebu sile, u slucaju da onaj koji to izvršava ne dode do zakljucka da ce iz toga proizaci šteta bilo njemu ili drugim muslimanima, pa kada se poboji ovoga, onda ce se pobrinuti o sebi. (Kurtubi u svom Tefsiru, 6/322-324).